Lukomir: najviše selo u BiH i staza iznad kanjona Rakitnice
Kojeza
Na jugoistočnim padinama Bjelašnice, na oko 1.470 metara nadmorske visine, leži Lukomir — najviše stalno naseljeno selo u Bosni i Hercegovini. Nekoliko desetina kamenih kuća s krovovima od šindre stoji na samom rubu kanjona Rakitnice, a iza njih se dižu vrhovi Visočice. Ovdje nema asfalta, nema prodavnice i, dobar dio godine, nema ni stanovnika: kad padne prvi snijeg, put se zatvori i Lukomir ostane sam do proljeća.
Selo koje je stalo u vremenu
Lukomir je stočarsko selo koje je stoljećima živjelo od ovaca. Kuće su građene od kamena, s krovovima od drvene šindre ili ćeramide, a raspored sela prati padinu. Na ulazu u selo nalazi se nekropola stećaka iz 14. i 15. stoljeća, što govori da je ovdje neko živio mnogo prije današnjih kuća. Stanovnici, uglavnom stariji, ljeti se vraćaju sa stokom, a nekoliko porodica nudi domaću hranu i smještaj planinarima.
Ono što Lukomir čini posebnim nije samo arhitektura, nego položaj: selo stoji na ivici kanjona kroz koji Rakitnica teče prema Neretvi, s liticama koje se spuštaju stotinama metara. Pogled s ruba sela u kasno popodne je nešto što se ne zaboravlja.
Foto: Kathleen Franklin, Wikimedia Commons, CC BY 2.0
Staza iz Umoljana
Najljepši način da se dođe u Lukomir je pješke iz Umoljana, sela na drugoj strani grebena. Markirana staza duga je oko 8 kilometara i traje 3 do 3,5 sata u jednom smjeru, s ukupnim usponom od nekih 500 metara. Prvi dio vodi kroz pašnjake iznad Umoljana, zatim se penje na greben s kojeg se prvi put vidi kanjon, i posljednji sat hoda prati sam rub kanjona — ovo je dio zbog kojeg se dolazi.
- Povratak: istim putem, ili organizovanim prevozom iz Lukomira ako idete s grupom. Puni krug pješke je zahtjevan dan od 6 do 7 sati.
- Voda: na stazi nema pouzdanih izvora. Ponesite bar 2 litra.
- Orijentacija: greben je otvoren i u magli zbunjujuć; markacija je dobra, ali GPS trag pomaže.
Foto: NH53, Wikimedia Commons, CC BY 2.0
Pristup autom
Iz Sarajeva do Lukomira ima oko sat i po vožnje: preko Hadžića i Šabića do Umoljana asfaltom, a zatim makadamom do sela. Put je prohodan za obične automobile ljeti, uz sporiju vožnju; zimi je zatvoren. Mnogi kombinuju: dovezu se do Umoljana, prošetaju do Lukomira i vrate se autom koji ih čeka — ili obrnuto.
Kad ići
- Juni – septembar: selo je živo, radi nekoliko domaćinstava s hranom (pite ispod sača, kajmak, sir), pašnjaci su zeleni.
- Oktobar: najčistiji vidici i jesenje boje u kanjonu, ali selo se prazni. Ponesite sve što vam treba.
- Novembar – april: put je pod snijegom. Zimski Lukomir je moguć samo s iskusnim vodičem i krpljama.
Praktični savjeti
- Lukomir je naseljeno mjesto, ne muzej. Pitajte prije nego što fotografišete ljude, ne ulazite u dvorišta i kupite nešto od domaćina — to je najbolji način da selo preživi.
- Smještaj postoji u planinarskoj kući i kod nekoliko porodica; za noćenje se javite unaprijed. Pregled smještaja imate u planinarskim domovima.
- Staza iznad kanjona nije za male djecu i ljude sa strahom od visine — nije tehnički teška, ali je izložena.
Lukomir je jedna od najpopularnijih tura sarajevskih planinarskih društava, pa gotovo svaki vikend od maja do oktobra ima organizovan polazak. Pogledajte ture na Kojezi i prepustite prevoz i orijentaciju vodiču.
